IT Black White 2 - шаблон joomla Авто

Piše: Duško JOVANOVIĆ ("DAN" 22. april 2001.)

Pet je dugih godina od kako je "intenzivno" počeo proces privatizacije, odnosno prodaje, nekadašnje društvene imovine.
Po ocjenama crnogorskih zvaničnika, crnogorsko "bogatstvo" sticano decenijama, nije još privatizovano.
Tek nekih sitnih četiri odsto.


A i ono što je, šest godina unazad, nešto i vrijedjelo, danas više ne vrijedi. Ta vrijednost je pojedena, istopljena, opljačkana.
Vrijednost nemalog broja preduzeća u Crnoj Gori danas se svodi samo na vrijednost građevinskog zemljišta, i eventualno praznih hala.
Ko je odgovoran za sve to?
Jedino i isključivo Vlada Crne Gore.
Ona je postavljala, a i dalje postavlja, direktore i Zavoda za zapoštavanje, i Fonda penzijsko invalidskog osiguranja, i Fonda za razvoj, i odgovorna je za njihov "rad".
Iz vladinog - režimskog kadrovskog potencijala ti fondovi su postavljali članove i predsjednike Upravnih odbora svih preduzeća, a ovi imenovali direktore.
Svi zajedno dobijali su nemale mjesečne apanaže na ime tog "radnog angažmana".
Taj vladin "radni angažman" doveo je do zatvaranja preduzeća, sa posledicama, da su radnici faktički na ulici, i mjesecima ne primaju plate.
Nakon svih tih junačkih šest godina, direktor Agencije Crne Gore za prestruktuiranje privrede izjavi ("Vijesti" 23. mart o.g.) kako se privatizacija, do sada, odvijala bez ulaganja kapitala.
Kao da to nije bilo očigledno.
A i tamo gdje je nešto ulagano, ulagane su društvene, državne, narodne pare, što pokazuje slučaj "Montenegro banke".
Čuveni direktor pomenute crnogorske Agencije za privatizaciju takođe se izreče da je "napeta politička situacija bila osnovni razlog što je proces privatizacije gotovo zaustavljen u poslednje tri godine".
Proces privatizacije zaustavljen, a proces pljačke otvoren.
Rezultat svega toga je i te kako vidljiv, i opipljiv kod malog broja novokomponovanih crnogorskih bogataša.
Posebno je pitanje odgovornosti za političku situaciju.
Valjda je Vlada Crne Gore, a ne građani, dužna da stvori povoljan ambijent, i politički i ekonomski i za privatizaciju, i za razvoj privrede u cjelini.
Jedan od članova Savjeta za privatizaciju, a koji je i direktor Hipotekarne banke, u istom citiranom tekstu, upozorava da se "prema sadašnjem stanju dužničkih odnosa ne zna ko je vlasnik preduzeća i da se ona ne mogu prodavati dok se to pitanje ne riješi".
Podsjećanja radi, predsjednik Savjeta za privatizaciju je predsjednik Vlade Crne Gore, a ta ista vlada "kontroliše" rad Savjeta.
Sve u krug.
Samo sedam dana nakon ove "čuvene" izjave "čuvenog "direktora Agencije da je u poslednje tri godine proces privatizacije gotovo zaustavljen, isti direktor protestuje protiv primjene Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja bivšom društvenom imovinom, a koji je donesen da bi se prije eventualne prodaje raščistili odnosi sa ranijim vlasnicima te imovine.
Direktor Agencije, dakle, smatra da će taj zakon, odnosno njegova primjena, "usporiti" privatizaciju.
Dakle, po njemu usporava se nešto što je, po njegovoj izjavi, od samo sedam dana ranije, poslednjih tri godine gotovo stalo.
U Vladi Crne Gore sve je moguće, pa i to da se nešto što je gotovo stalo, ako treba i dodatno uspori.
Na sjednici Sindikata Crne Gore jedan od ministara u toj istoj Vladi Crne gore izjavi, a da ne trepne: "Mi smo neka preduzeća, na primjer cetinjsku ''Košutu'' nudili džabe, ali niko je neće".
Izgleda da jedino hoće i moraju te razne crnogorske "Košute" da prihvate građani Crne Gore u postupku vaučerizacije a koji je, ne slučajno, pred izbore, započet.
Odluku o ulasku u postupak vaučerizacije donio je Savjet za privatizaciju, isti organ čiji je član izjavio da se u crnogorskoj privredi ne zna šta je čije, zbog malverzacija svih ovih godina kada je proces prodaje bio gotovo zaustavljen, a sada se ta navodna imovina, što se ne zna ni čija je, želi navodno podijeliti građanima.
Jedino se odlaže donošenje Zakona o restituciji kako se ne bi vratila imovina onima za koje se sa sigurnošću zna da im je nekada oduzeta.
Tako, poštari ovih dana dijele vaučere građanima Crne Gore za preduzeća za koja se ne zna, zbog neraščišćenih dužničko-povjerilačkih odnosa, ni čija su u stvari, ni koliko stvarno vrijede, ili ne vrijede ništa.
Svoj stav o vaučerima i vaučerskoj privatizaciji ponovo je iznio član Savjeta za privatizaciju, odnosno direktor Hipotekarne banke ("Pobjeda" 19. aprila o.g.)
"U masovnu vaučersku privatizaciju krenulo se bez čistih računa što će se vratiti kao bumerang. Suština je u tome da su preduzeća precijenjena, jer se ne zna njihovo pravo stanje zbog neraščišćenih dužničko-povjerilačkih odnosa. Uspješne privatizacije nema bez čistih računa".
Ovakvu izjavu direktora Hipotekarne banke treba pozdraviti, međutim nakon ovakvog stava čudi direktno angažovanje, i uključenje Hipotekarne banke u proces vaučerizacije.
Naime, Hipotekarna banka se pojavljuje kao jedan od tri osnivača menadžment kompanije "HLT" koja će upravljati privatizacionim fondom. Ovaj Fond očekuje da mu građani povjere svoje privatizacione vaučere.
Dakle, i pored stava, više puta iznesenog, da proces privatizacije kroz vaučerizaciju u startu nije dobro postavljen, direktor Hipotekarne banke, sa svojom bankom, aktivno se uključuje u proces.
Izgleda da je kod Vlade Crne Gore sve moguće pa i da "ono što se grbo rodi vrijeme može da ispravi".

 

Šta se dešava u Montenegrobanci

Veoma je moguće da je vlasnik dijela imovine, koja se navodno besplatno dijeli građanima Crne Gore, i Montenegrobanka.
Međutim, to se trenutno ne može, ili teško može, saznati.
Ono što je ipak "procurilo" u javnost jeste to da neimenovani subjekti Montenegrobanci duguju, ni manje ni više, nego sedamdeset miliona maraka.
Najvjerovatnije da bi se ostatak informacija sakrio od očiju javnosti, Montenegrobanka je okupirana od strane policije, a njen dirketor ekspresno smijenjen.
Taj direktor od dana smjenjivanja, a prošlo je više od deset dana, nije dao nikakvu izjavu za javnost, uz molbu da ga razumiju, jer nije vrijeme za to.
Da se ne bi slučajno desilo da bilo ko od radnika te banke "iznese" bilo koju informaciju, ili ne daj Bože dokumenat, ponuđeno im je da potpišu "kodeks", ili ostanu bez posla.
Potpisnici koji "kodeks" prekrše su upozoreni, ne samo da bi ostali bez posla, već najvjerovatnije i bez slobode.
Nije slučajno ni to da je preko Montenegrobanke išla i gotovo cjelokupna dosadašnja privatizacija u Republici.

 

Dug Montenegrobanci probio bi "Sozinu"

Ukoliko crnogorski režim naplati potraživanja Montenegrobanke eto dovoljno novca za ispunjenje predizbornog obećanja crnogorskog "predsjednika" dato u Baru da će se izgraditi tunel "Sozina".
A ukoliko je, kao što je rekao, te pare za "Sozinu" izvukao iz slamarice onda bi u istim rokovima mogao biti sagrađen i most "Verige".
Sami Bog zna koliko je ta "predsjednikova" slamarica teška.
A što se samog tunela tiče, na stručnjacima je da odgovore da li će "Sozina" izdržati ovo treće "svrdlanje" po redu.
Dosjetićemo se mi, biće ih još.

 

Šta su državljani druge države ako ne stranci

Puno političke buke u Crnoj Gori izazvala je izjava jugoslovenskog ministra unutrašnjih poslova kako bi u slučaju osamostaljenja Crne Gore državljani Crne Gore u Srbiji postali stranci.
Potpredsjednik crnogorske vlade je tu izjavu dočekao "na nož".
Kao da ne zna, ili namjerno ne želi da zna, da je pitanje državljanstva jedno od najuređenijih pitanja u međunarodnim odnosima.
A ukoliko se Crna Gora osamostali, odnosi između nje i Srbije mogu biti samo međunarodni.
A tu su stvari, što se tiče državljanstva, odnosno statusa državljanina ili stranca potpuno jasne.
Ili su državljanin, ili si stranac.
Institut "dvojnog državljanstva" izuzetno omogućava da se bude državljanin dvije države.
Ali samo izuzetno i pojedinačno.
Crnogorci u Srbiji, a koji su po Zakonu o crnogorskom državljanstvu crnogorski državljani bi u slučaju osamostaljenja Crne Gore imali dvije mogućnosti:
1. Da zadrže crnogorsko državljanstvo, i time, i po domaćem, i po međunarodnom pravu u Srbiji budu stranci ili,
2. Da traže državljanstvo Republike Srbije, a do kojeg bi vjerovatno lako došli, ali sa sticanjem tog državljanstva u Crnoj Gori bi bili stranci.
U tim stvarima nema emocija. Ili si jedno ili drugo.
Tako bi jednim potezom navjerovatnije Crna Gora ostala bez nekoliko stotina hiljada svojih državljana.
Posebno je pitanje, i to mnogo komplikovanije, buduće rešavanje imovinskih pitanja tih crnogorskih državljana, mogućih stranaca u Crnoj Gori, a budući da se zna da se imovina između naslednika, a od kojih jedni žive u Srbiji, a drugi u Crnoj Gori nije dijelila unazad i nekoliko generacija.
Prema tome, eventualno pitanje državljanin ili stranac, ili u Srbiji ili u Crnoj Gori, nijesu "profašističke" teze, kako kaže potpredsjednik crnogorske vlade, već moguća katastrofalna posledica sulude politike koju vodi njegova vlada.