IT Black White 2 - шаблон joomla Авто

Piše: Duško JOVANOVIĆ, poslanik u Skupštini RCG (1. april 2001. "DAN")

Najinteresantnije političko pitanje od saveznih izbora do danas je svakako pitanje "saradnje" jugoslovenskih vlasti sa Haškim tribunalom.
Od strane američkih zvaničnika ponavlja se jedna te ista priča. Kao, Haški tribunal u liku Savjeta bezbjednosti sa Amerikom, glavnim šerifom, na čelu, i ima da se njegovi zahtjevi ispunjavaju.


Zaboravlja se (namjerno), da je taj isti Savjet bezbjednosti, odnosno Ujedinjene nacije, donijeli Rezoluciju 1244 o Kosmetu, a ta se rezolucija, od strane tih istih donosilaca ne poštuje, jer im to tako odgovara.
Prvo je, zvanično i nezvanično, od strane dijela međunarodne zajednice, i kapom i šakom upućivana finansijska pomoć opoziciji u Srbiji, nebili se smijenila jedna vlast, i ustoličila druga.
Najvjerovatnije da se tada, kao uslov finansijske, i svake druge pomoći, nije postavljala saradnja sa Hagom.
Međutim, odmah nakon ustoličenja, novoj vlasti su počele stizati fakture, od kojih je najskuplja dominirala strani uticaj.
Čak je i SNP nevoljni koalicioni partner DOS-a na saveznom nivou, a čiji čelnici su se u predizbornoj kampanji za savezne izbore po Crnoj Gori na...... i majke i oca, i Hagu i Haškom tribunalu, i stranim nalogodavcima, i zbog takvog stava doživljavali ovacije od 126.000 građana, preko noći odlučio da po pitanju Haga svoj stav omekša, pa čak i potpuno promijeni.
Prvo je Amerika, kao rok za donošenje Zakona o saradnji sa Hagom postavila 31. mart.
Međutim, taj rok koalicionom partneru DOS-a nije odgovarao zbog izbora u Crnoj Gori, i izvjesnoj mogućnosti gubljenja onih glasova koji Slobodana Miloševića još nose u srcu.
A taj broj u Crnoj Gori je i te kako veliki.
Iz tog, a vjerovatno ne samo tog razloga, Zoran Đinđić je posjetio Ameriku, da zamoli za produženje roka za još mjesec dana, ali ga izgleda nije dobio.
Da ne bi bilo dileme, Zoran Đinđić je 23.3. ove godine u Skupštini Srbiji izjavio:
"Pokrenuta je inicijativa da se u Saveznoj Skupštini donese Zakon o saradnji sa Haškim tribunalom uz razumijevanje da to ne može biti urađeno prije izbora u Crnoj Gori".
A poslije izbora može i hoće.
I svi poslanici iz Crne Gore će u Beogradu dići ruku za taj zakon.
Bez obzira na sve aplauze i predizborne govorancije.
Nije li tako bilo i oko saveznog Zakona o amnestiji.
Ostaje pitanje da li se ovdje radi o opredjeljenju za politiku mogućeg, ili politiku korisnog.
Pritom se naravno misli na ličnu, a ne na nacionalnu korist.
Napomena:
"Ukoliko bude usvojen Nacrt zakona o saradnji sa Haškim tribunalom, čija je radna verzija već završena, Jugoslavija će strane državljane izručivati po istom postupku, koji će važiti i za njene podanike".
"Blic, 29. mart 2001. godine.

 

Za superluksuz i superporez

U Srbiji je u pripremi novi Zakon o porezu na imovinu.
Tim zakonom se predviđa da za stanove i kuće do određene vrijednosti važi jedna poreska stopa, dok se za vrednije stambene objekte, stopa, a time i godišnji iznos za porez, uvećava i do pet i više puta.
Očigledno da nova vlast u Srbiji želi da pokuša da novac uzme od onih koji ga imaju.
Kako će reagovati oni, kojih je mnogo, što su naučili da od države uzimaju, a da joj ništa ne vrate, ostaje da se vidi.
Čast onima koji su višedecenijskim radom došli do svog bogatstva, ali su ipak u većini, i to ogromnoj, pojedinci koji su do rokfelerskog bogatstva stigli zahvaljujući političkom, ili drugom uticaju, naročito poslednjih desetak godina.
I u Srbiji, i u Crnoj Gori.
Da li se sličan zakon može očekivati i u Crnoj Gori, političari neće da kažu.
Naročito ne sada u predizbornoj kampanji, ili ne daj bože da to bude predizborno obećanje.

 

Investicije i slamarice

Vlast u Crnoj Gori nema potrebe da do novca za finansiranje državnih potreba dolazi porezima i poreskim stopama.
I zašto bi državno finansiranje bila stvar parlamenta i poslanika.
Do novca se može doći, i dolazi, i na druge načine.
Crnogorski "predsjednik" na tribini građana u Baru je prvi put izjavio da takvog novca ima, ne ulazeći u načine kako se do njega došlo.
Na pitanje, kada će u Bar doći auto- putem kroz tunel "Sozina" "predsjednik" je odgovorio:
"Kako je teško pronaći stranog investitora za ovakav zamašan projekat, odlučili smo da sami finansiramo izgradnju tunela sopstvenim novcem koji smo štedljivo odvajali u stranu ovih nekoliko poslednjih godina. Projekat vrijedi 60 miliona maraka, a mi smo skupili više od pola".
Od ovakve izjave, na prvi pogled običnom čovjeku samo što ne pođu suze na oči.
Crnogorski "predsjednik" štedi, odvaja u stranu, od usta odvaja, ne bi li skupio "crkavicu" od 30 miliona maraka, da se izgradi tunel, ne bi li se stizalo brže do mora sinjega.
Rekli bi Crnogorci: Kao da je ostara', pa se podmladio, štedi, odvaja u stranu za stare dane.
A kako je Crna Gora kao država stara, da starija bit' ne može, to je "predsjednik" riješio da ušteđevinu iz slamarice, ili jedan njen dio, uloži u tunel "Sozina".
Možda u toj slamarici ima za svaki grad u Crnoj Gori ponešto.
I red bi bio. Ne vrijedi da nas, kao dobar domaćin, podvaja.
U čitavom ovom "predsjednikovom" neozbiljnom "dedamrazovskom" predizbornom pristupu jedna stvar je veoma ozbiljna.
I u zakonskom smislu, u najmanju ruku, diskutabilna.
Zašto to "odvajanje novca u stranu", kako reče "predsjednik" nije iskazivano u budžetu Republike Crne Gore sve ove godine.
Budžetska stavka "odvojeno u stranu" nije postojala.
A da se radi o zakonskom prilivu ta stavka "odvojeno u stranu" morala bi postojati.
I koliko je to novca, svih onih godina "odvojeno u stranu, a da ni građani, ni crnogorski parlament o tome pojma nemaju.
S obzirom da su "izašli iz vlade", bivši ministri Narodne stranke bi trebalo da znaju odgovor na ovo pitanje.
A crnogorski radnici, koji mjesecima ne primaju platu, treba resornim ministrima koji govore da se nema sredstava, da odgovore.
Dajte od onih para koje ste "odvojili u stranu".

 

Reforma poreskog sistema Vlade Crne Gore

Dok, na predizbornim promocijama, crnogorski "predsjednik" obećava brda i doline, od sredstava koja je "odvojio u stranu", njegova Vlada za ovu godinu priprema poreske reforme.
U tom pravcu ministar finansija obećava da će nižim porezima sivu ekonomiju prebaciti u regularno poslovanje.
Očigledno da ministar, elementarno ne poznaje, ili se pravi da ne poznaje, oblast koju želi da reguliše.
Pod "sivom ekonomijom" smatra se roba koja se nalazi na tržištu, a koja nije evidentirana od strane države, odnosno porez državi na promet iste, nikad se neće platiti.
Ova roba se na crnogorskom tržištu može naći na samo dva načina.
Ili je uvezena, ili je proizvedena.
Kako je proizvodnja u Crnoj Gori neznatna, ili je skoro i nema, to ostaje da je izvor sive ekonomije u robi koja je uvezena.
Prema tome, crnogorski ministar finansija, bi trebalo da sjedne i dogovori se sa svojim kolegama iz ministarstva trgovine, ministarstva unutrašnjih poslova i crnogorske novoformirane carinske službe kako da kontrolišu granicu i spriječe nelegalan uvoz svega i svačega.
A to je uraditi jednostavno, naravno ukoliko se iskreno hoće.
Jer te švercerske malogranične poslove ne rade samo pojedinci, već u najvećoj mjeri država.
Samo, i jedino na taj način, mogu se objasniti "predsjednikovi" "odvojeno u stranu" fondovi.
I sami Bog zna, koliko je "odvojeno", i koliko je tih "strana" na koje se "odvaja".
Gospodin ministar bi trebalo da zna da je ovo, i samo ovo istina, sve ostalo oko nižih i viših poreskih stopa, kao mjeri za navodno suzbijanje sive ekonomije je, narodski rečeno, "mlaćenje prazne slame".

 

Uz Luku "Bar" i Luka "Risan"

Ako je i od Risna, mnogo je.
Ko bi mogao i pomisliti, da će se i Risan naći na međunarodnim kartama pomorskih luka.
Neupućeni će pomisliti, kako je Luka Bar postala pretijesna da primi svu robu, i sve silne brodove, koji stižu iz bijeloga svijeta, pa je radi rasterećenja same luke, a i željeznice koja sve to ne može da stigne da preveze, Vlada RCG odlučila da u međunardni promet uključi i Luku Risan.
Međutim, pravi razlozi za međunarodno registrovanje te luke se naslućuju negdje drugo.
I ponovo se ti razlozi vraćaju na sivu ekonomiju, državni šverc , i "predsjednikove" prihode "odvojene u stranu".
Kako je sva Evropa počela da govori o Crnoj Gori kao švercerskoj državi, gdje se švercuje sve od cigareta do ljudi, droge i oružja, a svi su izgledi da ta ista Evropa, sada kada Milošević više nije predsjednik Jugoslavije, ne želi na sav taj šverc da i dalje žmuri, to je situacija za crnogorski državni vrh mnogo komplikovanija.
Kako su svi Evropski novinari već čuli za crnogorske Luke Bar i Zelenika, kao švercerske centre, a i naslikavali su se barskih i zeleničkih glisera, neko se od crnogorskih zvaničnika dosjetio da međunarodno registruje i Luku Risan.
Kao prvo, do Risna je najteže doći i sa mora i sa kopna, a to je, iz švercerskog ugla posmatrano, veoma važno, jer sve te poslove treba držati daleko od očiju novinara i javnosti.
Drugi razlog, za izbor Risna, kao međunarodne luke, je najvjerovatnije taj, što je transport cigareta, i njihov šverc u Republiku Srpsku najlakše i najtajnije izvesti preko Risna.
Tako će biti izbjegnuti dugi i lako uočljivi transporti iz Bara, preko Podgorice i Nikšića, pa preko granice.
Neka je Risnu kao međunarodnoj luci sa srećom.
Možda će neko, od nezaposlene lokalne radne snage, biti zaposlen.
Pa makar na pretovaru.
A nadati se da nova međunarodna luka doprinese i razvoju risanskog turizma.
Jer u Crnoj Gori, gdje su luke tu su i Italijani.
Normalno, samo kao turisti, što reče "predsjednik".
Za očekivati je da se i od tih "turista" nešto i "odvoji u stranu".