IT Black White 2 - шаблон joomla Авто

Piše: Duško JOVANOVIĆ, poslanik u Skupštini RCG (nedjelja, 13. jun 1999. godine "DAN")

Kako je agresija NATO-a na Jugoslaviju, dobijala na intenzitetu, tako je aktuelna crnogorska vlast postojala sve nervoznija i nestrpljivija. Očigledno im dešavanja na terenu nijesu išla na ruku, a što je iziskivalo povlačenje određenih poteza.
Potezi zvanične Crne Gore na unutrašnjo političkom planu, kao što su kritika režima u Beogradu, proglašenje neutralnosti Crne Gore, izjave pojedinih članova Vlade RCG usmjerene protiv Vojske Jugoslavije, stranim mentorima, oličenim u zemljama agresorima nijesu bile dovoljna podrška.


Ia tih razloga, Milo Đukanović otpočinje svoju poznatu turneju po zemljama agresora. Ređaju se agresorski centri: Pariz, London, Bon, Brisel.
Srdačni razgovori, iskreni susreti i podudarnost stavova karakterišu svaki od tih sastanaka. Jedino građanima i Crne Gore i Srbije postaje sve teže, jer poslije svakog od tih susreta slijede još žešći i bezočniji napadi NATO agresora.
Prilikom svake od tih posjeta "USTAVNA POLOVINA JUGOSLAVIJE" je morala da iznova ubjeđuje svoje sagovornike da su onih pet uslova koje je NATO postavio Beogradu za prekid agresije nedovoljni, te da mira nema, i ne može biti, dok je Milošević, kao i čitava republička (u Srbiji) i savezna garnitura na vlasti.
Neophodno je, smatra on, postaviti i šesti uslov, a to je smjena Miloševića. Naravno, velikodušno je ponudio sebe da na "divlju demokratsku podlogu" u Srbiji nakalemi "pitomu proevropsku crnogorsku demokratiju".
Međutim, to putešestvije "USTAVNE POLOVINE JUGOSLAVIJE" i "zalaganje" za demokratiju na NATO-vski način, mentorima sa Zapada nije bilo dovoljno.
Naređeno mu je da sve to lijepo stavi na papir, pa pravo u Bon, na konferenciju, kako bi se svi na jednom mjestu uvjerili da to što je pojedinačno svima izlagao nije bilo samo prazna priča.
Brže-bolje vladini eksperti zasuču rukave i pripreme Predlog CG za dopunu teksta. "Pakta stabilnosti jugoistočne evrope".
U tom Predlogu se potencira odnos Crne Gore i Srbije, dajući tendencioznu, iskrivljenu, ili preciznije rečeno, lažnu sliku tih odnosa. Između ostalog, se kaže:
"Osnovni izvor tenzija i konflikata između Srbije i Crne Gore i nagomilanog uzajamnog nepovjerenja, je u tome što Srbija, u faktičkom djelovanju ne poštuje crnogorsku državnost i crnogorsku naciju, i što umjesto poštovanja ravnopravnosti Crne Gore sa Srbijom u donošenju odluka iz poslova u nadležnosti organa zajedničke države, već duže vremena pokušava da te organe funkcionalizuje za podređivanje Crne Gore i sužavanje njenog ustavom garantovanog suvereniteta".
Kao prvo, između Srbije i Crne Gore ne postoje "tenzije i konflikti" kako to kaže zvanična Crna Gora, a tvrdnja da Srbija ne poštuje crnogorsku držvnost i crnogorsku naciju je notorna laž. Obje ove teze Vlade RCG služe za jednokratnu unutrašnju i spoljnu upotrebu.
Kod drugog dijela teksta radi se o čistoj zamjeni teza. Zvanična Crne Gore je ta, koja je silom policije i oružja uzurpirala savezne institucije i to i Carinu i Službu platnog prometa. Već godinu dana snage policije čuvaju pomenute savezne institucije i smijenjene i preraspoređene direktore tih institucija, kako ne bi savezna država, a ne Srbija kako oni kažu, mogla obavljati poslove iz svoje nadležnosti.
U Bonskoj platformi dalje se ističe:
"Crna Gora nailazi na krupne barijere za oblikovanje svog ekonomskog sistema na tržišnim principima otvorenosti prema okruženju i svijetu".
Kriminal, šverc i siva ekonomija je jedini ekonomski sistem koji funkcioniše u Crnoj Gori, ali ne na otvorenim, tržišnim kako kažu, već na zatvorenim, kumovskim i rođačkim principima.
To veoma dobro znaju i njihovi mentori iz agresorskih zemalja, ali im zbog sluganske i podaničke politike gledaju kroz prste.
Pri kraju teksta se kaže:
"S obzirom na proizvedeni stepen uzajamnog nepovjerenja nužni su pomoć i podrška svih međunarodnih činilaca".
Gospoda iz bolježivotne koalicije govore o proizvedenom stepenu uzajamnog nepovjerenja. Da podsjetimo:
Takozvani crnogorski predsjednik, koji je za agresorsko javno mnjenje "USTAVNA POLOVINA JUGOSLAVIJE" javno rekao da ima visok stepen podudarnosti stavova sa agresorom, sa agresorom iz čijih prestonica ne izlazi, čiju borbenu pratnju i usluge prevoza koristi, a kada u pauzi između dva bombardovanja i svrati u Crnu Goru, očekuje i traži "uzajamno povjerenje".
Da li to stvarno ima smisla?
Prema tome, Bonska Platforma je još jedan u nizu dokaza političke podrške agresoru.