Štampa 

Fondacija „Duško Jovanović” dodijelila je međunarodne nagrade za istraživačko novinarstvo Stefanu Hofsdateru iz Afrike, Stevanu Dojčinoviću iz Srbije i Ahmedu el Šamiju iz Egipta

Međunarodnim institucijama biće prezentovani svi dokazi o ubistvu Duška Jovanovića koje smo sakupili u prethodnih 11 godina, a u tom pružanju dokaza neće nedostajati materijala za statiste, oličene u čelnicima policije, tužilaštva i sudstva, koji su učinili sve da zaštite one koji su pucali da ubiju, poručila je Slavica Jovanović, supruga ubijenog glavnog i odgovornog urednika lista „Dan". Na 11. godišnjicu ubi-stva, Fondacija „Duško Jovanović" dodijelila je međunarodne nagrade za istraživačko novinarstvo Stefanu Hofsdateru iz Afrike za tekst „Pucaj da ubiješ", Stevanu Dojčinoviću iz Srbije za tekst „Kako je bal-kanski narko-kartel osvojio Evropu" i Ahmedu el Šamiju iz Egipta za tekst „Iza zatvorenih vrata tišine".
– Čitajući pristigle radove, potvrdila sam saznanje da se svuda u svijetu čovjek zove čovjekom, nečovjek nečovjekom, da nepravda svuda na svijetu ima isto ružno lice, ali i da postoje i da će uvijek postojati ljudi koji pred njom neće zatvarati oči – kazala je Jovanovićeva.
Pobjednički rad pod nazivom „Pucaj da ubiješ", koji je nagrađen poveljom i čekom od 10.000 eura, kako je ukazala Jovanovićeva, govori o policijskoj jedinici Kato manor (Odred smrti) koja ubija po sopstvenom nahođenju i po nalogu naručilaca, bez suda i suđenja.
– „Standardni metod" jedinice bila je sačekuša, a kada se „osumnjičeni" pojavi na licu mjesta – pucaj da ubiješ. Čitajući pobjednički rad vratila sam se, teško, na 27. maj 2004. godine. Citiram: „Ove je nedjelje 'Sandej tajms' intervjuisao ženu ubijenog, Bongani Biyela. U decembru smo objavili fotografiju na kojoj se vidi kako ona plače, dok policajac koji je sjedio pored nje ispija pivo proslavljajući nakon ubistva njenog muža". Kraj citata. Sjećanja ne možete da zaustavite, sve i da hoćete. Istina, kada je Duško ubijen, ubice nijesu pile pivo. Otvorile su šampanjac – kazala je Jovanovićeva.
Citirajući Krležu riječima: „Kada hoćeš da saznaš kakvi smo, neka se ugase svjetla, pa ćemo da vidimo šta smo spremni da činimo" – Jovanovićeva je istakla da je dobro naučila šta je vlast spremna da učini da nalogodavci ne stanu pred lice pravde.
– Jedanaest godina sudski postupak nedopustivo drugo traje. Za to vrijeme moji advokati i ja prikupljamo dokaze koje ćemo prezentovati pred međunarodnim institucijama, koje će se ovim zločinom baviti suštinski, a ne formalno. Na tom putu imamo podršku i pomoć Komisije za rasvjetljavanje napada na novinare. U tom pružanju dokaza neće nedostajati materijala za statiste, oličene u čelnicima institucija policije, tužilaštva i sudstva, koji su učinili sve da zaštite one koji su pucali da ubiju. Oni se, doduše, ne zovu Kato manor jedinica, ali specijalna jedinica zasigurno jesu – izjavila je Jovanovićeva tokom uručivanja nagrada. Kako je istakla, metak mržnje ispaljen u Duška uradio je svoje.
– Taj „metak" zla i zlobe prošao je kroz moju dušu. Ispaljen, on putuje i kroz vrijeme koje dolazi. „Metak" mržnje i zla uvijek se vraća onome koji ga je ispalio ka drugome. Da mogu, ja bih taj putujući „metak" zaustavila. Ne mogu. Bog uspostavlja ravnotežu. Njegova je zadnja – poručila je Jovanovićeva.
Kada se zatvarao konkurs 2011. godine, kada su prvi put dodijeljene međunarodne nagrade za istraživačko novinarstvo Fondacije „Duško Jovanović", 27. pristigli rad, kako je kazala, bio je poslednji.
– Potvrđeno je ono što znam svih ovih 11 godina, a to je da slučajnosti nema. Kao kad zavrtite bubanj i izvučete ono što ste najmanje očekivali. Zaista, događaj od 27. maja 2004. godine nijesmo očekivali ni u naznakama, a trebalo je. Primajući radove za Drugu međunarodnu nagradu, prije nego što sam primila rad pod brojem 27, predosjećala sam da će nositi simboliku onog 27. maja 2004. godine i da će to biti jedan od dobitnih radova. Naravno, te misli sam ostavila negdje po strani, sve dok žiri nije glasao i donio odluku. Rad 27 nosi naslov „Kako je balkanski narkokartel osvojio Evropu". Stevan Dojčinović je osvojio drugo mjesto. Poruka jasna kao dan – zaključila je Jovanovićeva.
Treći nagrađeni rad „Iza zatvorenih vrata tišine", kako je ukazala Jovanovićeva, govori o nasilju nad ženama, najčešće maloljetnim djevojčicama, i otkriva silovanja i seksualna uznemiravanja u okviru porodice.
– Strah žrtve od reakcije porodice i društva, kao i od nasilnika koji zloupotrebljava društveno poricanje bilo kakve priče o tome, tjera žrtvu da ćuti. Autor se pitao: „Kako bi se oblikovalo društvo u budućnosti ukoliko bi buduće majke nastavile da budu žrtve ovakvih zločina" – ukazala je Jovanovićeva na problematiku kojom se bavio trećenagrađeni novinar.
Kako je kazala, na konkurs je pristiglo mnogo kvalitetnih radova koji su zasluživali nagradu, ali Fondacija dodjeljuje samo tri. Napomenula je da će svi pristigli radovi biti objavljeni u dnevnom listu „Dan".
– Poslije svega želim da pošaljem poruku svim dobromislećim ljudima – neka vaše ruke mirišu na tintu, zemlju, kosu onih koje volite i kožu novorođenčadi, ne na krv i ne na barut – zaključila je ona.
Fondacija „Duško Jovanović" Prvu međunarodnu nagradu za istraživačko novinarstvo dodijelila je Endriju Higinsu, novinaru „Vašington posta", a potom su 2013. godine dodijeljena priznanja za doprinos i razvoj istraživačkom novinarstvu u Crnoj Gori. Dobitnici su bili Marko Vešović („Dan"), Sead Sadiković („Vijesti") i Istraživački centar MANS-a.
Na ovogodišnji konkurs pristiglo je 47 radova, od kojih je 40 zadovoljavalo propisane uslove. Radove iz svih krajeva svijeta ocjenjivao je žiri u sastavu: Veran Matić, glavni i odgovorni urednik informativnog programa TV B92 i predsjednik Komisije za istraživanje ubistava novinara kao predsjednik žirija, Mladen Milutinović, v.d. glavnog i odgovornog urednika lista „Dan" i izvršni direktor „Jumedia monta" i predstavnik Fondacije, Nikola Marković, zamjenik glavnog i odgovornog urednika „Dana" i predsjednik Komisije za istragu napada na novinare i imovinu medija, Berislav Jelinić, glavni urednik hrvatskog „Nacionala", i Željko Kopanja, novinar i dobitnik brojnih nagrada.
Predsjednik srbijanske Komisije za istraživanje ubistava novinara i predsjednik žirija Veran Matić izjavio je na dodjeli nagrada da godišnjica ubistva Jovanovića podsjeća na brutalna razračunavanja sa novinarima, urednicima i vlasnicima medija. On je kazao da je veoma važno što je i u Crnoj Gori osnovana Komisija za praćenje istraga napada na novinare. Kako je pojasnio, s obzirom na to da vlasti više decenija nijesu razriješile ubistva medijskih radnika, njegova je ideja bila da novinari moraju ući u mehanizam razotkrivanja ubistava kako bi pomogli u njegovom rješavanju.
– Reforma i demokratizacija društva i uspostavljanje civilizovanog društva apsolutno su nemogući bez rješavanja ovakvih ubistava, posebno novinara, javnih radnika. Ako guramo pod tepih zločine, oni će nam se kadtad vratiti i oni će sigurno otežavati sve ono od čega treba da živimo – upozorio je Matić, ističući da se poslednjih godina bilježi dvostruki negativni trend porasta ubistava novinara i porasta nerasvijetljenih ubistava.
– Sve je manje istraživača novinara i zbog opasnosti koju sa sobom istraživanje nosi. Veoma je teško žrtvovati svoj život. Moja koleginica Brankica Stanković duže od šest godina živi pod policijskom zaštitom više od 24 sata. Ja više od pet godina živim sa policijskom zaštitom. Nikakvog privatnog života, sa stalnim prijetnjama i neizvjesnošću kada će se takva situacija završiti – istakao je on.
Zamjenik glavnog i odgovornog urednika lista „Dan" i predsjednik Komisije za praćenje istraga napada na novinare Nikola Marković zahvalio je okupljenima što pomažu da odbranom od zaborava Jovanovićeva žrtva ne bude uzaludna.
– Sama činjenica da je prošlo 11 godina, a da još uvijek nijesu pronađeni oni koji su naredili i izvršili ovaj zločin, najviše govori o tome koliko nema iskrene političke volje, ali ni profesionalne odgovornosti da se napadi na naše kolege, prije svega ubistvo Duška Jovanovića, rasvijetle. Svaki dan koji je prošao za ovih 11 godina najbolje svjedoči koliko je teško biti novinar u Crnoj Gori – kazao je on.
Kopanja i Jelinić, kako je rekao Marković, najbolji su primjeri posledica bavljenja novinarstvom. Kopanja, kako je naveo, godinama živi kao invalid od posledica povreda koje je zadobio u napadu, dok Jelinić nije mogao doći na uručivanje nagrada jer su hrvatske službe bezbjednosti procijenile da mu nije bezbjedno da dođe u Crnu Goru.
– Već je dobio prijetnje od takozvane duvanske mafije, čiji kraci dosežu i do Crne Gore, da će mu oduzeti život – naveo je on.
Glavni urednik „Nacionala" Berislav Jelinić, jedan od članova žirija za dodjelu nagrade Fondacije „Duško Jovanović", iako iz bezbjedonosnih razloga nije mogao doći u Crnu Goru, pozdravio je putem videoporuke nagrađene novinare, kolege i porodicu Jovanović.
– Organizatori takmičenja pričinili su mi posebnu čast pozivajući me da učestvujem u radu žirija za ovu prestižnu nagradu. Učešće u radu žirija u meni budi posebne uspomene zbog kojih sam istovremeno tužan i ponosan. One me vraćaju u vrijeme od prije 15 godina kada sam zajedno sa pokojnim Ivom Pukanićem u „Nacionalu" počeo da objavljujem seriju ekskluzivnih otkrića o balkanskoj duvanskoj mafiji, čiji su protagonisti bili i danas ugledni članovi crnogorskog političkog i ekonomskog života. Većinu tekstova objavljenih u „Nacionalu" prenosio je u „Danu" Duško Jovanović. Bili smo u neposrednoj komunikaciji i sjećam se kako sam ga s nevjericom slušao kada je govorio da se zbog toga boji za ličnu sigurnost. Moguće je da ga je prenošenje tekstova iz „Nacionala" i koštalo života. Nekoliko godina kasnije ubijen je i Ivo Pukanić, a, prema brojnim ozbiljnim indicijama, može se sumnjati da ga je takođe ubio milje crnogorske duvanske mafije – kazao je Jelinić, dodajući da su eksponenti tog miljea kasnije na jedno vrijeme preuzeli i „Nacional" što je dovelo do toga da redakciju napusti oko 30 ljudi, a novine su odvedene u stečaj.
Jelinić je podsjetio da je prije godinu i po kupio „Nacional" i pokrenuo ponovo njegovu štampu.
– Zbog procjene hrvatskih institucija da mi milje crnogorske duvanske mafije radi o glavi bio sam pod policijskom zaštitom četiri godine i 11 mjeseci. Neki aspekti te zaštite aktivni su i danas, kao i preporuka da se klonim Crne Gore. To je ujedno i razlog zašto se nijesam odvažio prisustvovati dodjeli nagrada – istakao je Jelinić, dodajući da su pristigli radovi na nagradni konkurs Fondacije „Duško Jovanović" jako kvalitetni, te da vjeruje da su nagrade otišle na prave adrese.

Dobitnik treće nagrade, koja se sastoji od povelje i 4.000 eura, Ahmed el Šamij zahvalio je članovima žirija što su ga izabrali, a posebnu zahvalnost uputio je Slavici Jovanović.
– Velika mi je čast što sam nagrađen za tekst „Iza zatvorenih vrata tišine" jer ga smatram najznačajnijim na kojem sam dosad radio. Želio bih ovu nagradu da posvetim žrtvama incesta, silovanja, zlostavljanja u porodici – i u znak poštovanja prema njihovoj hrabrosti da razbiju zid ćutanja – kazao je on nakon uručivanja nagrade.
U poruci upućenoj svim novinarima istraživačima, Šamij je kazao da moramo nastaviti da se borimo protiv korupcije i nepravde.

Mladen Milutinović i Stevan Dojčinović

 Mladen Milutinović i dobitnik druge nagrade Stevan Dojčinović

Nagradu u vidu povelje i 6.000 eura Stevanu Dojčinoviću je uručio Mladen Milutinović, koji je kazao da njegujući uspomenu na Duška Jovanovića, kako kroz svakodnevni rad u redakciji, ali i kroz rad Fondacije, najsnažnije želi da podrži novinare da se što više bave istraživačkim novinarstvom.
– Sjajni tekst koji je napisao Stevan Dojčinović može da im posluži kao neiscrpna inspiracija – istakao je Milutinović.
Dojčinović je kazao da je kada je pokrenuta afera „Balkanski ratnik" uporedo sa policijom istraživao aspekte ove priče, pa je putujući po raznim kontinetima i državama sklapao mozaike rada balkanskog narkokartela. Iako je očekivao da će se vraćanjem Darka Šarića u državu priča zaokružiti, suđenje i ono što se dešava nakon njegovog povratka pokazalo je da to tako neće biti.
Kako je istakao, svi kriminalci su čudnim sudskim odlukama oslobođeni za krivična djela koja su učinili, a Šarić je jedini poznati kriminalac koji se trenutno u Srbiji nalazi u pritvoru.
– Svi ti ljudi su napolju, vlasti jednostavno nemaju nikakav komentar na to, kažu da su to odluke sudova i da to oni ne smiju da komentarišu, a sudije to posmatraju kao da su oni profesionalci koji su donijeli svoje odluke i da javnost ne bi smjela da ih dovodi u pitanje – kazao je Dojčinović.
On je najavio da će i dalje nastaviti da se bavi ovom temom.

Priča koja je odnijela prvu nagradu bavila se ogledima detektivskih jedinica, a rezultirala je hapšenjem 30 policajaca, uključujući i generalmajora, protiv kojeg je podignuta optužnica zbog ubistava i iznude.
Dobitnik prve nagrade Stefan Hofsdater kazao je da je velika čast primiti ovu nagradu, a posebno primiti je u ime svojih kolega. On je istakao da izuzetno cijeni Fondaciju i ovu nagradu i da ona predstavlja inspiraciju za njih i ostale novinare u njihovoj zemlji da objavljuju istinu. Zahvalio je Fondaciji na podršci istraživačkom novinarstvu u momentu kada je to, kako je rekao, najpotrebnije.
Nagrađeni Mzilikazi Va Africi i Robu Rosu obratili su se putem videoporuke jer iz objektivnih razloga nijesu mogli da prisustvuju dodjeli nagrade.

ANA TOPALOVIĆ
MILAN SEKULOVIĆ

 

Istina se mora saznati

Lider Demokratske Crne Gore Aleksa Bečić smatra da činjenica da 11 godina nema pomaka u rješavanju ubistva Duška Jovanovića ukazuje da nema volje da se taj zločin zaista i rasvijetli.
– Umjesto da svijetu pošaljemo sliku zemlje sa ogromnim bogatstvima, koja je privlačna za sve koji joj žele dobro, mi šaljemo sliku države u kojoj se ubijaju novinari i uništava imovina medija. Ne znam šta će biti veća sramota za Crnu Goru – to što toliko vremena čekamo da saznamo ko su ubice Duška Jovanovića i nalogodavci, ili će možda veća sramota biti kada saznamo istinu koja mora izaći na vidjelo. Istina je nezaobilazna, ali za to je potrebno da na čelo institucija dođu hrabri ljudi koji su spremni da rade za građane – poručio je Bečić.


Najtamnija mrlja

Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević ocijenio je da prisustvo brojnih gostiju na uručivanju nagrade Fondacije „Duško Jovanović" svjedoči da u Crnoj Gori postoji i živi demokratska misao koja je spremna da se zajedno sa „Danom" bori do konačnog otkrića ko je ubio Duška Jovanovića.
– To ubistvo predstavlja najtamniju mrlju na demokratskoj želji da Crna Gora postane uređeno demokratsko društvo – istakao je Knežević.


Država duguje istinu


Predsjednik Građanskog pokreta URA Žarko Rakčević ocijenio je da Crna Gora sebi duguje istinu o ubistvu Duška Jovanovića.
– Dugo, predugo je 11 godina ćutnje. To je 11 godina izrugivanja sa istinom. Demokratska Crna Gora duguje istinu porodici Duška Jovanovića. Duguje istinu sebi i zaista se nadam da će demokratska Crna Gora moći da rasvijetli ovaj sraman zločin i da na svjetlo dana iz duboke tame izađu oni koji su nalogodavci i izvršioci zločina nad Duškom Jovanovićem – kazao je Rakčević.


Vlast sve zna, ali ćuti

Poslanik Dritan Abazović istakao je da su ubistvom Duška Jovanovića u Crnoj Gori ubijeni sudstvo, tužilaštvo i policija.
– Kako dani i godine prolaze, stiče se utisak da nadležni sve znaju, ali da ništa ne žele da preduzmu povodom toga. To čitavoj situaciji daje još tragičniju notu i mislim da time potvrđuju da su uključeni u taj slučaj. Ne želim nikog da etiketiram i optužujem, ali institucije nijesu sposobne da 11 godina riješe ubistvo o kojem javnost bruji tokom cijele godine. To govori o sistemu u kojem živimo. Radi se o jednoj atrofiranoj situaciji, sa jasnim naznakama da ova politička elita koja je bila aktuelna kada je ubijen Duško Jovanović ne želi to da riješi i da će sve to morati da čeka neke druge hrabrije i pravednije ljude – smatra Abazović.


Milošević vjeruje u Komisiju

Politički direktor DPSa Tarzan Milošević izjavio je da vjeruje u institucije sistema.
– Vjerujem da je obaveza države Crne Gore i svih nadležnih organa da se pronađu nalogodavci i ubice Duška Jovanovića. Takođe, vjerujem da će i Komisija za rješavanje napada na novinare i imovinu medija pomoći institucijama u rasvjetljavanju ovog gnusnog zločina – poručio je Milošević.


Prijetnja nad glavom svakog novinara

Zamjenik izvršnog direktora MANS-a Dejan Milovac ističe da činjenica da već 11 godina ne znamo ko su izvršioci i nalogodavci ubistva Duška Jovanovića govori o dvije stvari.
– Prva je da je jasno koliki je politički kapacitet aktuelne vlasti zajedno sa policijom, sudstvom i tužilaštvom da razriješi jedno od najtežih ubistava. Sa druge strane, pokazuje u kom ambijentu današnji crnogorski novinari, naročito istraživači korupcije i organizovanog kriminala, rade i stvaraju. Neprocesuiranje Jovanovićevog ubistva predstavlja prijetnju koja stoji nad glavom svakog poštenog i odgovornog novinara. To je hipoteka i teret na koji svaki novinar istraživač moraju da računaju – konstatuje Milovac.


Naručioci i izvršioci su u krugu vlasti

Poslanik Demokratskog fronta Koča Pavlović poručuje da će se izvršioci i naručioci ubistva Duška Jovanovića znati kada se promijeni vlast.
– Oni se sada nalaze u krugu aktuelne vlasti, iako premijer Milo Đukanović pokušava da plasira priču kako su naručioci negdje drugo, čak na drugoj strani, te kako je vlasti tada bilo drago da postoje „Dan" i Duško. To je priča za one sa kratkom pameću i sjećanjem. Svi se mi sjećamo šta je „Dan" tada značio režimu. Duškovo ubistvo je u stvari strijeljanje. On je prije toga napadan više puta, a poslije su se pojavila i svjedočenja da je to bilo po nalogu režima koji je napadao antirežimske novinare. Duško je platio najveću cijenu – upozorio je Pavlović, ističući da će se naručioci i izvršioci zločina sigurno otkriti nakon smjene vlasti.


Režim nema pravo da govori o demokratiji

Novinar Budo Simonović poručuje da aktuelna vlast nikako ne može govoriti o slobodi i napretku dok se ne riješi ubistvo Duška Jovanovića.
– Prvo se mora riješiti ubistvo čovjeka, pa onda novinara. Ubiti novinara u svakom mogućem sistemu znači udariti u najtananiju žicu slobode u jednom društvu. Onaj ko ubija novinare, ubija slobodu i demokratiju. Duško je simbol i zastava demokratije i slobodnog novinarstva na koje je udareno na najbrutalniji način. Dok se to ne razjasni, nema priče o slobodi, demokratiji i novinarstvu – smatra Simonović.


Ljaga na obrazu države

Prema riječima novinara Darka Ivanovića, člana Komisije za istragu napada na novinare, ubistvo Duška Jovanovića i nerješavanje tog zločina predstavlja ljagu na obrazu države.
– Do Duškovog ubistva smatrao sam da su prijetnje nešto najgore što se može desiti novinarima. Do tada se prijetilo novinarima, ali sam vjerovao da neće doći do ubistva. Nažalost, ono se desilo. Ne samo da sam demantovan kao profesionalac, već sam moralno demantovan. Smatrao sam da su Crnogorci drugačiji i da će sistem za koji većina građana glasa pronaći snage, motiva i profesionalizma da spere ljagu sa Crne Gore. Ovo je ljaga crnogorska. Ovo traje 11 godina. Ovo je mrcvarenje i iživljavanje nad javnim mnjenjem i nad svima nama koji pokušavamo novinarski posao da radimo pošteno, normalno i istraživački, u duhu onog što je Duško radio – istakao je Ivanović.